četvrtak, 21. ožujka 2013.

Isječak iz dnevnika



Utorak, 19.03.2013.

Cure su došle navečer do mene. T se pravio važan, plesao na Kad si sretan, vrtio se u krug, pucketao prstima, prvi put potapšao koljena.  

Napravila sam mu bočicu i krenula prema njemu. Čim ugleda bocu počne nestrpljivo kenjkat, ne može ju čekat, kao da ta uvijek jedna te ista bočica nije bočica za njega i kao da svaku večer ne prolazimo kroz jedno te isto.

Ovaj put nije bilo jedno te isto. Barem ne s njegove strane. Čim je ugledao bočicu, u trenu se zarotirao, krenuo prema spavaćoj sobi, naslonio se na krevet i čekao me. Cure su mu začuđeno mahale pa-pa, on im je odzdravio rukicom, sam od sebe poslao cijelo brdo pusa, dočekao mene, dočekao bočicu, dočekao priču, utonuo u san. 

Djelovao je kao prava mala velika, razumna osoba

Moj jednogodišnji čovječuljak. <3

srijeda, 20. ožujka 2013.

Freak show



Ja radim u jednoj državnoj firmi. Stvarno poznatoj. I generalno omraženoj. Vjerojatno s pravom omraženoj.

Moje Društvo postoji tek nekoliko godina. Prema našoj djelatnosti i mogućnostima koje su nam na raspolaganju, trebali bi biti broj 1 u Hrvatskoj. Međutim, mi smo broj nula. Ma nismo čak ni nula. Nismo niti jedan broj. Kao da ni ne postojimo.

Priča je duboka i prepuna zapleta, uvijek tragikomična. Otišla sam na porodiljni kada je još uvijek nekako klapalo. Vratila sam se s porodiljnog kada je, moj trenutni dojam - bilo sve gotovo. Raspravljamo o projektima na način – a ha, to je ono što neće biti, što ima dalje, aha da, isto ništa od toga itd. O toj temi se može napisati slova i slova, ali neki drugi drugi blo(j)g.

Upoznavanje likova, prije svega.

Kroz „povijest“ moje firme mijenjali su se jedino direktori. Prvi direktor bio je mlad i ambiciozan. Zatekao se u pravo vrijeme na pravom mjestu. Donio je sve poslove. Bilo je vrijeme kad se nešto možda i moglo napraviti. Zadnji vlak. Prije nego što se sve zatrovalo. Njegova mantra bila je 3R – red, rad i rezultati. Smatrali smo ga psihopatom svoje vrste. Pitali se odakle takav režim čovjeku koji je nastao u Ovoj firmi!? Danas zaključujemo da je bio naš najbolji direktor. Lav (laf)

Nakon njega nam je došao dugogodišnji iskusni lisac, štobse reklo u Francuskoj - old wine, čovjek koji zna kako stvari funkcioniraju, a to je – nikako!, i ne zamara se previše oko toga. Gospon Kurajber. S njim smo bili „nadomak“ nečega. Imali smo vrapca u ruci i mislili smo da ne postoji način da nam ikako odleti. O da. O ne. Ribica.

Treći i aktualni direktor, Gospon Menadžer je opet priča za sebe. Priča koja će, imam osjećaj, biti puno priča. Znak – nepoznat.

Djelatnici su konstanta od početka – Gospođica Krejzi Madrfakr, Gospođa Kontrol Frik, njezin cimer Gospodin Frikec, njihova bivša cimerica Gospodičnica Pahuljica, moja cimerica Sestra Um i moja bezimena malenkost.

Uočila sam da volim parafrazirat i kako mi već to dobro ide, pa ću reći ovako nešto – svi normalni ljudi nalik su jedan drugome, svi frikovi frikovi su na svoj način. U ovakvim situacijama, to još više dolazi do izražaja.

Gospođica KM, koja naravno taj nadimak nije bez razloga dobila, generalno je dobra osoba, susretljiva no neshvaćena. Nezadovoljna funkcijom koju obavlja. Uglavnom se ne zna šaliti na svoj račun i sve preosobno shvaća. Sve skupa to rezultira time da joj se ponekad dese nerazumljivi ispadi, koji nas redovno i iznova iznenade. Unatoč tome, na neki način smo zapravo na to ovuglali, špranca je – očekuj svašta, kada dođe vrijeme odmahni glavom i nastavi. Vaga.

Gospođa KF je kolegica za poželjeti, u kategoriji onih 20ak posto zaposlenika koji drži na grbači preostalih 80 posto. Njezin trud vrlo vjerojatno nikad neće biti pravilno nagrađen. Toliko je sistematična da je za vrijeme svog porodiljnog sudjelovala u nekim skupnim e-mail konverzacijama, ali na način da je sve prijedloge (uključujući i svoje) morala, jednostavno morala rezimirati, posložiti po redu, kako, zašto, komu, što... Nastali kaos remetio je njezin duševni mir i bez takve sistematizacije nije mogla dalje…mijenjat pelenu npr. Inače, ženska je lako zapaljiva. Živac hop. Vodenjak.

Gospodičnica P je jedna veoma senzibilna biljčica koju svašta nešto umara, svašta nešto ju smeta, u poslu je jako temeljita, ali jako spora. Posao uzima previše k srcu tako da joj i svaki naš pokušaj koji redovno završi pogreškom otkida komadić njenog mladenačkog entuzijazma. Kao da već nije trebala shvatiti gdje radi!? Jako voli svoje vannastavne aktivnosti, do te mjere kada se nas dvije trebamo dogovoriti koji dio Hrvatske treba pokrivati eventualnim službenim putovanjima, uspoređuje ih s mojoj vannastavnom aktivnošću – djetetom. Ona zna da to nije ISTO, ali jednostavno ne želi propuštati nijedan svoj termin.
Haa?? Wtf!? Blizanac.

Sestra Um je ni na nebu ni na zemlji, više na nebu nego na zemlji. Rođena je pod sretnom zvijezdom i to joj je dovoljno da lagodno ide kroz život bez pretjeranog korištenja mozga. Strpljivo čeka svog princa koji će doći u tko zna kojem obliku. Htjela bi imati djecu, ali kad ju pitaš na primjer neko glupo odraslo pitanje tipa – jel ti štediš, ona kaže da ne štedi jer se ionako bliži kraj i ko zna do kad smo tu. Ja sam joj rekla da očito nije spremna imat djecu. Strijelac.

Gospon Frikec je sredovječni samac vegetarijanac, jedini muški zaposlenik (naravno ne uključujući direktore), kao takav najveća je baba u Društvu, veoma je tašt, pa i uvredljiv. Iako je u srednjim godinama, ponaša se kao zreo starac tako da ima svoje principe preko kojih ne prelazi, plaću (najveću u firmi naravno, pa kakvo bi to bili društvo da nije tako!?) koju ima potrošiti samo na sebe gomila vjerojatno po svojim računima ili/i čarapama. Ako izuzmeš sve navedeno, okej lik. Za kolegu. Blizanac.

A moj novi direktor? Još ga ne poznajem tako dobro ali imam neki osjećaj da ću svašta doživjeti od njega. Još uvijek imam nedovoljno materijala za karakterizaciju, pa u nastavku dajem samo njegovu grubu statistiku u (moja) prva tri (radna) tjedna:


  •     Službena putovanja: 6 dana od ukupno 15 dana

  •     Bolovanja: 4 dana od ukupno 15 dana

  •    Konstruktivni sastanci tipa rasprave o poslu, podjela zadataka i slično: 0 ili nit'ijedan (baš kao s početka priče); valjda mu nije stil ophođenja.

  •     Vrlo b(h)itni i kratki sastanci tipa „Odmah“: 2; nedugo nakon mog povratka na posao pozvao nas u svoj ured. Svi smo se gledali!? Na prvom b(h)itnom sastanku, koji je trajao točno 4 minute, predstavio nam je novu tablicu evidencije radnika (koju smo btw već imali i koristili) i objasnio kada (točno vrijeme kada dolaziš i kada odlaziš) i kako (puno ime i prezime, tiskanim slovima) se trebamo upisivati. Naravno, vlastoručni potpis, i tako dvaput dnevno. Redoslijedom dolazaka. Ni slučajno ikako drugačije. A znate zašto? Zato jer tako kaže ZAKON! Na drugom b(h)itnom sastanku prozvao nas je kakav je to redoslijed upisivanja, jesu li to druge vremenske zone, neka se to više ne ponavlja, nikad, obećajte itd. Problem je, ako slučajno ne shvaćate TU menadžersku problematiku, bio jer se desilo da se S.U potpisala prije G.P, a otišla s posla poslije nje!!!!! Kako je to moguće!?!?!


I taaakooo… veselim se baaaš novim zgodama iz Baze.

                                         Xoxo, Gossip Girl