Utorak, 19.03.2013.
Cure su došle navečer do mene. T se pravio važan, plesao na Kad si sretan, vrtio se u krug, pucketao prstima, prvi put potapšao koljena.
Napravila sam mu bočicu i krenula prema njemu. Čim ugleda bocu počne nestrpljivo kenjkat,
ne može ju iščekat, kao da ta uvijek jedna te ista bočica nije bočica za njega i kao da svaku večer ne
prolazimo kroz jedno te isto.
Ovaj put nije bilo jedno te isto. Barem ne s njegove strane. Čim je ugledao bočicu, u trenu se zarotirao, krenuo prema spavaćoj sobi, naslonio se na krevet i čekao
me. Cure su mu začuđeno mahale pa-pa, on im je odzdravio rukicom, sam od sebe poslao cijelo
brdo pusa, dočekao mene, dočekao bočicu, dočekao priču, utonuo u san.
Djelovao je kao prava
mala velika, razumna osoba.
Moj jednogodišnji čovječuljak. <3
Nema komentara:
Objavi komentar