Poprilično
lako i brzo smo se odlučili na taj put, gledajući na to na način - a kad ćeš
ako nećeš sad!? Dijete naravno nismo vodili sa sobom, pružili smo mu tjedan
dana slobode od staraca. Uvijek smo se držali one da je sloboda u vezi
najbitnija.
Zamišljali
smo razvijenu zemlju sa dostupnim Internetom pa smo, smišljajući finalnu logistiku
oko brige za dijete, odlučili S smartphone ostaviti babi i didu da kakti možemo
besplatno komunicirati s njima, čuti kako je on, primati slike i sl.
Kasnije smo
shvatili da smo se grdno prevarili. Došli smo u zemlju u kojoj je ovca, konj,
vodopad ili vulkan učestalija pojava od čovjeka. Nabasati na wi-fi? Prava
rijetkost. Besplatan? Čisto čudo!! K tome, moja super mreža je toliko brutalno
super da nisam imala roaming tako da smo većinu vremena provedenog na Islandu
bili odsječeni od obitelji, od djeteta, jedno vrijeme čak bez ikakve mogućnosti
da se s nama stupi u kontakt. Dobra logistika štono bi se reklo.
Isprva nas
je bilo četvero u planu, no kasnije nam se pridružio i neodlučni H. Svoje naknadno učlanjenje u grupu
smo mu debelo naplatili. Morao je, u kompi s nama curkama, naći 2 smještaja za
svoj dio otoka. Uf. Nije mu bilo lako. Mislim sa samim sobom. A mi mu naravno
nikako nismo niti pokušali olakšati.
H... Čovjek
sa ogromnim fotićem i ogromnim objektivom, ogromnim mobitelom, još jednim ne
tako ogromnim mobitelom za auto (u službi đi-pi-esa, u narodu uvriježen kao
Bojana ili Nevenka), punjačem za svaku od tih naprava, auto-punjačem ne sa
jednim već sa dva utora… ne znam jesam li štogod zaboravila? Uglavnom, gdje god
bi se smjestili taj bi zauzeo sve utičnice. E da, od opreme je još posjedovao i
dvije memorijske kartice. I rezervnu bateriju za onaj prvi ogromni mobitel.
Fotke s
fotića nikad nismo smjele „u hodu“ gledat jer mu se troši baterija, sa naglaskom na prvo a.
Uz svu tu opremu, na chek-inu je,
začuđujuće, uvijek bio najlakši među nama.
Na Islandu
zamijećen kao Čistunac prljavih misli.
Pristojan
dečko, službeni paparazzo putovanja, čovjek koji je sa zadnjeg sjedišta našeg auta
nebrojeno mnogo puta zaustavljao u vječnost islandske krajolike.
H! Eno slap!
Checked! H! Opet slap! Checked! H! Ovca! Checked! ...
Čovjek
kojemu isto tako nebrojeno mnogo puta nije bilo teško za svako to okidanje
iznova skidati i vraćati natrag poklopac objektiva, pospremati fotić na mjesto,
pa malo mobitel u ruke, pa pripreme za poziranje, pa koordinate...
H olmajti,
čovjek koji je pokrivao sve kutove.
Individua
koja bi jutrima uronila u najdublje kutke sebe pokušavajući pronaći inspiraciju
i ostaviti naš trag u Knjizi dojmova. Izvirale su iz njega, poput bujice,
jedinstvene misli tipa super gazda, jako nam se svidjelo, predivna zemlja,
divan smještaj, ovaj, e baš ovaj nam je bio najbolji dosad ...
Instiktivna
strana njega je davala puno kvalitetnije i smiješnije prijedloge koje ne mogu sad
ni citirati, al imaju veze sa onim, nama svojstvenim, srčanim pičkaranjem kako
nam je sve jebeno u pičku materinu dobro. Sa naravno završnim pozdravom iz
Hrvatske.
Pitanje je
kad bi na tu stranicu Knjige dojmova naletio netko tko bi to razumio?
Hmmm… On the
other hand… Baš smo u toj kućici naletjeli na napu marke Gorenje, tako da bi se
po nekom Murphyjevom zakonu vjerojatno vrlo lako i našao taj jebeni sretnik kojem
bi naš pozdrav vjerojatno bio jebeno u 3 pičke materine smiješan. Šteta.
Balkanci-Svijet: 1-1.
Skroman u
svojoj biti, H je bez pogovora prihvatio
vožnju u drugom razredu. „Veliki“ dečki M
i S zaslužili su prednje pozicije
odnosno uloge vozača i suvozača. Toliko aktivno su sudjelovali u
cjelokupnom planiranju da nisu znali ni kad ono idemo, gdje idemo, koliko dugo…
No čak i takvi su nas uspjeli bez greške provesti očaravajućim cestama Islanda,
mein roidima, predivnim of-roidima... Što reći osim svaka čast i hvala vam na
tome!?
Nismo imali
predetaljno razrađen plan, samo okvirnu rutu kretanja, od smještaja do
smještaja. Na ruku nam je išlo godišnje doba, odnosno prirodna pojava poznata
kao ponoćno sunce ili polarni dan. To će reći da sunce uistinu zađe oko ponoći
i onda kao nastupi mrak, ali taj mrak zapravo nije pravi mrak već samo lagani
sumrak koji traje svega par sati dok sunce opet ne izađe!
Little bit
of facts
Island je
najzapadnija europska država, površine kao dvije Hrvatske (103.000), stanovnika
kao Split i pol (300.000). Spoj Sjevernoameričke i Euroazijske kontinentalne
ploče prolazi dijagonalno po sredini otoka tako da je Island teoretski i zemlja
koja sjedi na dvije stolice tj. dva kontinenta. Otok vulkanskog podrijetla,
vrlo aktivno područje.
Kada ti
padne napamet put na Island, planiraš toliko dana da uspiješ obići krug oko
otoka, biraš samo smjer, clockwise ili counter clockwise. Mi smo išli prema
dole, obrnuto od kazaljke na satu.
Postoji
jedna glavna, dvotračna cesta, tzv. Ring road, koja kruži obalom oko otoka.
Većina stanovništva i živi na obali, unutrašnjost zemlje je nenaseljena,
ispresijecana malim, neasfaltiranim cestama koje zimi nisu ni otvorene, a ljeti
se na većinu njih smije samo sa 4x4 pogonom. Prilagođeni Jeepovi sa bolesno
velikim gumama (uvezeni iz SAD-a) omiljeno su prijevozno sredstvo jednog, kak
bi reko H-"tipičnog"
Islanđanina i najnormalnija pojava.
U jednom je
trenutku M uhvatila auto-manija pa
je usred vožnje skrenuo na pumpu da prođe blizu tih čudovišta, a onda je i
zaustavio auto i izašao se slikati kraj jednog takvog primjerka, čisto da
usporedi svoje proporcije s proporcijama tog „auta“.
Jedanaest
posto zemlje je prekriveno kilometar debelom ledenom kapom, ispod koje su
vulkani, a gdje nisu vulkani se kontinentalne ploče razvlače stvarajući doline
lave između.
Slovi kao
jedna od najskupljih država na svijetu, poznati nordijski standard. Moj kompić
(Slikač) nedavno je bio kod frenda u Švedskoj. Danas, kaže, svaki dan pije kavu
u Sheratonu kol'ko mu je jeftina. Nakon što se vratio iz Švedske, jel!?
Premda i
dalje visoki, troškovi života su prije 2008. i bankrota islandskih banaka bili
još i viši, odnosno destinacija pristupačna samo rijetkima. Unatoč svemu,
cijene goriva su im, zamislite, skoro kao kod nas. Njima je to valjda bagatela
jer tko bi inače tankao te grdosije na cestama.
Još jedna
zanimljivost, oprečnost koju ne možeš ne zamijetiti. Na raspolaganju im je toliko
prazne zemlje, najbliži susjedi su skoro kilometrima međusobno udaljeni. Ipak,
u cijelom tom prostranstvu njihovi životni prostori su mahom male, skromne,
neugledne kućice. Vjerujem da oni nemaju problema sa bespravnom gradnjom i
legalizacijom istoga.
Sličnosti sa
ostalim skandinavskim zemljama, osim po standardu, ima i po pitanju alkohola.
Naime, od 1915. do 1922. na snazi je bila potpuna prohibicija, a onda su španjolski
trgovci rekli nećemo uvoziti vašu ribu, ako vi ne počnete uvoziti naše vino.
Pivo je bilo zabranjeno do 1989., iznimka su light inačice sa 2-3% alkohola koje se mogu naći/kupiti u običnim
dućanima i na pumpama. Sav ostali alkohol prodaje se u prerijetkim državnim
prodavaonicama i preskup je. Tome u prilog govori činjenica da je aerodrom u
Keflaviku jedini koji i na izlazu ima Duty free shop, neizostavnu stanicu za
kupnju povoljnijeg alkohola.
Island –
vulkanski otok prepun još uvijek aktivnih vulkana, prekrivenih ledom, koji kad
se počnu topiti se slijevaju na sve strane u ogromne rijeke i formiraju
milijarde vodopada, ima tu i gejzira, crnih plaža, pustopoljina lave…
Mah… kad
razmislim, ništa posebno. Nakon sedamdesetog vodopada voziš se zijevajući –
uauuuuaaaaaa još jedan… Gejzir na lijevo!!! Ahammm…
To be continued...
Nema komentara:
Objavi komentar